Dietrich Bonhoeffer - Zajednički život

Kao šesto od osmero djece u obitelji, Bonhoeffer se rodio 4. veljače 1906. u Wroclawu deset minuta prije sestre bliznakinje Sabine Dietrichov otac Karl dobio je 1912. prvu katedru neurologije i psihijatrije na sveučilištu u Berlinu, tako da se onamo preselila cijela obitelj. U okrilju obitelji Dietrich je stekao usklađenost između nutarnje neovisnosti i brižnosti za druge što će biti trajno obilježje njegove osobnosti.

Na iznenađenje obitelji 1923. godine mladi se Dietrich odlučio za studij teologije koji je započeo u Tübingenu. Doktorirao je 1927. u Berlinu, gdje je nakon jednogodišnjeg pastoralnog rada među njemačkim radnicima u Barceloni položio habilitacijski ispit. Bonhoeffer je u Barceloni prvi puta osjetio težinu socijalnih pitanja i nužnost da vjera i na njih da odgovor. Na ova promišljanja vratio ga je jednogodišnji boravak na Union Theological Seminary u New Yorku tijekom kojega je često boravio u crnačkoj kršćanskoj zajednici radničke četvrti Harlema.

Vrativši se u Berlin, Bonhoeffer 1931. započinje poučavati kao slobodni docent na sveučilištu. Dolazak Hitlera na mjesto kancelara Njemačke 31. siječnja 1933. dočekao je s otvorenim protivljenjem, o čemu svjedoči i njegov nastup na radiju 1. veljače 1933. Upozorivši sugrađane kakovođa lako postaje zavodnik, Bonhoeffer je dospio na popis za naciste sumnjivih osoba. Razočaralo ga je pristajanje velikog djela njemačkih kršćana uz naciste kao i njihova ravnodušnost prema nacističkim progonima Židova. Bonhoeffer je pomagao u skrivanju Židova i organiziranju njihova bijega iz Njemačke. U javnim nastupima optuživao je otvoreno naciste za progone podsjećajući Crkvu kako njezina dužnost nije samo pomoći progonjenim Židovima nego i pozvati na odgovornost službenu vlast koja ih organizira i usprotiviti joj se po cijenu da i sama postane žrtva progona.

Zbog različitih stavova prema nacistima ubrzo je došlo do rascjepa unutar Evangeličke crkve. Bonhoeffer se našao na strani Crkve ispovjedalaca koja se željela oduprijeti nastojanju nacista da zagospodare Crkvom. Privremeno je napustio Njemačku 1933. Brižno prateći događanja u domovini, Bonhoeffer je ostao u Londonu sve do 1935 kao pastor njemačke evangeličke zajednice. Sve veći pritisak nacista na članove Crkve ispovjedalaca koji su pomagali progonjene Židove nagnali su Bonhoeffera da se vrati u Njemačku. Odustao je od puta u Indiju gdje je želio otići kako bi se upoznao s gandijevskim načinom borbe putem pasivnog otpora kao jednom od mogućih načina borbe protiv nacista.

U travnju 1935. preuzeo je upravljanje jednim od samostalnih pastoralnih seminara Crkve ispovjedalaca. Osnivani su jer kršćani Crkve ispovjedalaca kandidate za pastore nisu željeli slati u seminare službene crkve koja se do kraja priklonila nacistima. Bio je to seminar Finkenwaldu koji je Bonhoeffer u mnogo čemu organizirao po uzoru na život monaha o čemu svjedoči njegova knjiga Zajednički život.